U Starom Slankamenu, bogatom istorijom i prirodnim lepotama, nalaze se značajni istorijski spomenici koji svedoče o bogatoj prošlosti ovog mesta.
Utvrđenje iznad Starog Slankamena prvi put se pominje 1072. godine kao Castrum Zalankemen. Podignuto je na temeljima rimskog Acumincuma, strateški važnog vojnog logora na Dunavu. U srednjem veku bilo je u posedu srpskih despota Brankovića, a 1521. godine ga osvajaju Osmanlije. Danas su vidljivi ostaci tvrđave na ulazu u selo i na uzvišenju iznad njega.
U 16. veku, Turci su u blizini izvora lekovite slane vode izgradili hamam – slano kupatilo. Ostaci ovog hamama, jedini sačuvani u Sremu, danas su integrisani u prostor Vinarije Acumincum, pružajući posetiocima jedinstven uvid u osmansku arhitekturu i kulturu.
Izvor “Slanača” je jedan od retkih izvora slane vode u Vojvodini, sa temperaturom od 18,4°C i bogatim mineralnim sastavom, uključujući natrijum-hlorid, jod, magnezijum, kalcijum, stroncijum i barijum. Ovaj izvor je korišćen kroz vekove, a tokom austro-ugarske vladavine 1834. godine, izvorište je kaptirano i od tada snabdeva Specijalnu bolnicu “Dr Borivoje Gnjatić”.
Pravoslavna crkva Svetog Nikole, sa visokim kubetom koje dominira okolinom, podignuta je krajem 15. veka u baroknom stilu i poslužila je kao uzor za mnoge crkve u Sremu. Prema legendi, zadužbina je Vuka Grgurovića, poznatog kao Zmaj Ognjeni Vuk. Najraniji pisani tragovi potiču iz 1501, dok današnji izgled potiče iz 18. veka, nakon više rekonstrukcija.
Spomenik Bitke kod Slankamena podignut je 1892. godine na brdu Mihaljevac, iznad Starog Slankamena, u čast odlučujuće bitke iz 1691. godine koja je označila kraj osmanske vlasti u ovom delu Evrope. U bici su se sukobile snage Svetog rimskog carstva i osmanska vojska. Spomenik je visok 16 metara i ima oblik obeliska. Na njemu su uklesani stihovi Jovana Jovanovića Zmaja.